Make your own free website on Tripod.com

Internet

 

Home

prvibe@net.hr

(c) 1.b 2001.

 

made by;

 

RASPORED SATI

 

 

Uvod

 

 

Slika 1.  Karikatura Internet mreže

 

Internet predstavlja globalnu kompjutersku mrežu računala, međusobno povezanih fizičkim vezama preko lokalnih poštanskih telekomunikacijskih sustava, koji su u stanju međusobno izmjenjivati podatke. Da bi sve to funkcioniralo kako treba, mreže i računala koja su sastavni dio Interneta, moraju se dogovoriti ili govoriti isti jezik prilikom komuniciranja, ili koristiti tumače (interpreter). Ovaj "jezik" je software koji omogućava različitim vrstama računala na odvojenim mrežama da komuniciraju i razmjenjuju informacije. Da bi se mogao koristi različitim vrstama računala, a da ga ipak svaki od njih razumije, software mora slijediti neka pravila ili protokole. Internet je mreža svih mreža koja ili koristi TCP/IP protokol ili može komunicirati sa TCP/IP mrežama preko gateway-a  ("tumača - interpretera").

Ova mreža je nastala kao posljedica razvoja američkih vojnih mreža na čije su se instalacije postepeno povezivale druge Vladine institucije, sveučilišta i pojedinci zaposleni u njima.

Danas Internet predstavlja najveću svjetsku kompjutersku mrežu i trenutno je na Internet povezano preko 150 milijuna računala širom svijeta, koji međusobno komuniciraju i svakodnevno razmjenjuju gomilu informacija, doprinoseći tako razvoju telekomunikacija i svodeći problem udaljenosti između korisnika mreže na zanemarivu razinu. Danas se mnoge stvari u suvremenom životu i poslovanju teško mogu zamisliti bez Interneta i njegovih servisa kao što su: Web, E-Mail, Usenet, Irc, FTP ....


1. Internet kao globalna mreža

Povijest Interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisila o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su  tek podloga za pojavu Interneta. Stoga ni nije čudno da se Internet pojavio upravo u drugoj polovici 20. stoljeća, u vremenu velike napetosti između istoka i zapada. Upravo ta stalna ratna opasnost urodila je željom da se uvijek bude ispred protivnika što je svijetu donijelo brojne proizvode kojih možda nikada ne bi ni bilo bez Hladnog rata. Tako neki povjesničari smatraju da je i Internet jedna od nuspojava ovog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između Istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a ubrzo je  prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima.

 

1.1 Povijesni razvoj

Kao što sam rekao Internet je nastao kao eksperiment koji je sredinom šezdesetih godina započelo američko Ministarstvo obrane u pokušaju da poveze mrežu američkog Ministarstva obrane, zvanu ARPAnet (ARPA - Advances Research Project Agency) i ostale radio i satelitske mreže. Ideja eksperimenta bila je izgraditi računalnu mrežu za vojne potrebe - mrežu koja ne bi prestala raditi u slučaju djelomičnog otkazivanja ili prestanka rada neke od njenih komponenti, npr. u slučaju rata ili u situaciji nakon nuklearnog rata. Takva mreža ne može imati neku središnju upravu koja se brine za rad mreže, budući da bi takav centar bio prvi cilj nuklearnog napada. Drugi zahtjev je bio da se osigura funkcioniranje mreže u slučaju da dio mreže zakaže ili bude uništen. Rješenje je bilo u tome da se sama mreža smatra nepouzdanom, pa se pojedina računala koja su u mreži brinu da se komunikacija ostvari. Prijenos informacije između dva čvora ne mora ići uvijek istim putem, nego ide putem koji je trenutno dostupan ili najmanje opterećen. Time je povećana mogućnost da informacija dođe na odrediste, čak i u slučaju da dio mreže otkaže. Zbog toga je razvijen TCP/IP set protokola koji se pokazao dovoljno čvrstim i robusnim da zadovolji takvim zahtjevima.

Prvi ARPAnet čvor bio je smješten na sveučilištu UCLA, a nakon toga su slijedili i ostali, sve dok do 1973. godine ARPAnet nije brojao 25 čvorova, a nakon toga je mreža prerasla ograničenje od 256 čvorova.

Paralelno s razvojem ARPAneta pokušavalo se stvoriti konačni standard za računalne mreže, ali zahtjevi za razvojem i povezivanjem su bili jači, tako da je s vremenom TCP/IP set protokola postao najrašireniji komunikacijski protokol. Proizvođači opreme i programa omogućavaju korištenje tog protokola na velikom broju različitih strojeva.

Otprilike u isto vrijeme tvrtka Xerox razvija svoj standard za lokalne mreže (Local Area Network - LAN) kojim povezuje 100 radnih stanica na 1 km kabela. Taj sistem dobiva ime Ethernet. Ubrzo mnoge kompanije usvajaju Ethernet pa on praktički postaje standard za lokalne mreže. Ethernet se temelji na metodi zvanoj CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection). Ova metoda se sastoji u tome da svako računalo na kablu prije slanja informacije provjeri je li kabel slobodan ili ne. Ako je kabel zauzet, računalo čeka određeni period vremena nakon kojeg ponovo pokušava poslati informaciju. Kad se signali iz dva računala sudare, računala dobiju signal i prestaju emitirati neko vrijeme nakon kojeg se emisija nastavlja.

Istovremeno i mnoge druge organizacije počinju graditi vlastite mreže po uzoru na ARPAnet i također koriste IP protokol. Postupno se te mreže povezuju s ARPAnetom. Jedna od najvažnijih među tim mrežama bila je mreža NSFNET, koju je pokrenula agencija NSF (National Science Foundation). Ova je agencija osnovala pet super-računalnih centara i time učinila najbrža svjetska računala dostupna široj znanstvenoj javnosti. Centri su bili povezani telefonskim linijama, no tako nije bilo moguće povezati sva zainteresirana sveučilišta i škole. Zbog toga su osnovani regionalni centri koji su bili povezani sa svojim susjedima i na taj način je svatko mogao komunicirati sa svima ostalima. Takav je pristup imao uspjeha i omogućio je vrlo širokom krugu korisnika pristup mreži i time dao velik doprinos Internetu kakav je danas.

Većina ovih mreža s vremenom se izgubila i postala samo dio Interneta - npr. ARPAnet je formalno prestao postojati 1989. godine. Također su i korisnici na drugim mrežama, koje ne komuniciraju TCP/IP protokolima, počeli tražiti pristup do Interneta, pa su s vremenom i te druge mreže priključene na Internet, isprva samo elektroničkom postom, a kasnije i drugim servisima.

Počeci Interneta u Hrvatskoj datiraju u jesen 1991. godine kad je skupina entuzijasta s Instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu u suradnji s HPT-om povezala Institut sa svijetom koristeći X.25 vezu s Amsterdamom. Isprva je bilo omogućeno samo spajanje i rad s drugim čvorovima korištenjem TELNET protokola, a kasnije je omogućen i prijenos datoteka. Te su veze radile vrlo dobro, ali su zbog visokih troškova bili česti prekidi u radu. Kasnije je Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo projekt CARNet (Croatian Academic and Research Network), čiji je cilj bio sagraditi računalnu mrežu za razmjenu informacija između Hrvatskih sveučilišta i znanstvenih instituta. Prva veza u okviru CARNet projekta ostvarena je u drugoj polovici 1992. godine. CARNet danas pruža usluge i korisnicima izvan sveučilišnih i znanstvenih sredina.

Danas se veze između čvorova ostvaruju na razne načine: Ethernet kablovima, telefonskim ili iznajmljenim linijama, satelitskim vezama, optičkim kablovima. Komunikacijske mreže se sve više povezuju i danas komunikacija putem računalnih mreža postaje ono što su osobna računala bila u osamdesetima - alat i pomoć u obavljanju posla, mogućnost zabave i komunikacije, a ne više područje dostupno samo upućenima i stručnjacima. Zbog toga su skoro sve zemlje svijeta spojene na neku mrežu. Raširenost računalnih mreža u svijetu najbolje pokazuje slijedeća slika (Slika 2.).

 

Slika 2.  Raširenost Interneta u svijetu

 

 


2. Internet Servisi

 

Internet je u samom početku bio zasnovan radi komunikacije više korisnika koji su spojeni u mrežu. U počecima Interneta nije se ni mislilo da će jednoga dana doći do toga čega smo mi danas svjedoci, a tko zna što nam budućnost i tehnologija još skrivaju. Trenutni najkorišteniji načini komunikacije putem Interneta jesu E-Mail, News, WWW, IRC ...

 

 

2.1 WWW (World Wide Web)

 

WWW je multimedijalni mrežni informacijski servis baziran na hipertekstu (HTML - HyperText Markup Language). Ovaj servis (kao i drugi mrežni servisi) radi na principu klijent - server, a omogućava objavljivanje, pregledavanje, dohvat i pretraživanje informacija koje mogu biti: tekst, slika, animacija, zvuk i video. Mrežno računalo, koje uz upotrebu odgovarajućeg software-a poslužuje dolazeće zahtjeve za podacima koji se nalaze na poseban način organizirani na njegovom diskovnom prostoru ,naziva se WWW server.

Tom serveru može se pristupiti s bilo kojeg dijela mreže uz pomoć odgovarajućeg klijent programa. Postoji više klijent programa za pristup WWW serveru, a koji će se koristiti ovisi o platformi na kojoj se radi kao i o raspoloživom software-u. Ti se programi zovu WWW pretraživači ili browser-i,a mogu biti grafički (zahtijevaju grafičko radno okruženje: Netscape, Internet Explorer, Mosaic, Opera) i tekstualni (mogu raditi u terminalskom načinu rada i prikazuju samo tekst: lynx). Grafičko okruženje omogućuje takozvane UNIX grafičke radne stanice ili osobno računalo (PC) u Windows okruženju preko SLIP ili PPP modemske veze.


2.1.1 Browseri

 

 

Slika 3.  MS Internet Explorer

 

Browser je poseban program koji omogućuje korisniku Interneta pregledavanje stranica pisanih u HTML jeziku. Upravo o browseru ovisi kvaliteta i funkcionalnost stranica pisanih u HTML jeziku. Štoviše, moglo bi se reći da se broj korisnika Weba počeo značajno povećavati tek s pojavom browsera koji su mogli kombinirati tekst i sliku, a kasnije i zvuk, video itd... Bitne razlike po kojima se Web razlikuje od ostalih načina korištenja Interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano  prikazivanje teksta, slike i zvuka.

 

- MS Internet Explorer


MS Internet Explorer je u svojoj prvoj verziji bio tzv. eksperimentalni program koji nije ničemu služio. Verzija 2.0 nije podržavala gotovo nijednu tada modernu tehnologiju, tako da niti ta verzija nije nikome mogla za bilo što poslužiti. Za vrijeme izlaska verzije 3.0 već se dobar dio surfera počeo okretati ka Internet Exploreru ( među kojima sam bio i ja). IE3.0 je bio ponajviše zapamćen po svojim bugovima kojima nikada nije došao kraj. Internet Explorer je doživio pravi boom tek u četvrtoj verziji s kojom je po broju korisnika premašio i Netscapeov Comunicator. Do toga je došlo ponajviše zbog velikog ulaganja u njegovu izradu, podržavao je sve moguće tehnologije, njegova je brzina bila daleko veća pred Netscapeom. Danas kada je izašla petica, mislim da broj korisnika IE-a može samo porasti jer uz to što je brži, kompatibilniji sa tehnologijama koje se koriste na web-u, stabilniji u radu s Windows operativnim sistemima, na njemu rade i dobro plaćeni programeri, što nije slučaj s Netscapeom.

 

- Netscape Comunicator

 

U svoje je vrijeme Netscape Navigator (danas Comunicator) “upravljao” WWW-om. Iz pod verzije u pod verziju podržavao je nove tagove koje su pisali programeri iz Netscapea i koje nije nitko prethodno standardizirao. Upravo njima i njihovom postupku moramo zahvaliti za takav brz razvoj HTML jezika i mogućnostima kojima on danas raspolaže. Netscapeova se 2.0 verzija Navigatora još i danas koristi na nekim slabijim strojevima, upravo zbog toga što podržava sve nužno. U trećoj je verziji Navigator još uvijek vodio i većina ga je surfera koristila, ali kada je izašla četvrta verzija Explorera i Comunicatora, nakon nekoliko mjeseci otkrio se pobjednik, a to je bio veliki Microsoft sa svojim Explorerom. Netscape je isprobavao sve i svašta samo da ne propadne, tako da je čak pustio izvorni kod u javnost s nadom da će NC korisnici njega preuzeti i programirati besplatno za Netscape, ali do toga nije došlo. Trenutna verzija Netscape Comunicatora je 4.5 PR-2, a očekuje se petica koja nikako da stigne.


2.2 E-Mail (Elektronska Pošta)

 

 

Slika 4.  MS Outlook Express

 

E-mail servis - koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) i POP3 (Post Office Protocol 3) protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko Interneta. Ovaj servis od samih je početaka Interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama. Koriste ga doslovce svi, od teenagera preko zaljubljenika u računala te znanstvenika, pa do ozbiljnih poslovnih ljudi kojima je neophodan kao sredstvo jeftine komunikacije u svakodnevnom poslovanju. Štoviše, danas više no ikad, postoje ljudi koji ne znaju koristiti računalo, a imaju e-mail adresu jer to zahtijeva suvremen način života. Popularnost elektroničke pošte ponajviše se zasniva na činjenici da je gotovo sigurno da će jednom odaslana poruka stići do vašeg cilja, te da kad jednom stigne gotovo nema načina da se nenamjerno zagubi. Time je e-mail učinkovitiji i pouzdaniji od klasične pošte i telefonskih sekretarica.

E-mail adresa je jedinstveno elektroničko ime svakog korisnika Interneta kojem svatko iz bilo kojeg dijela svijeta može poslati poruku. Elektronička Internet adresa sastoji se iz dva dijela. Na lijevoj strani obično se nalazi ime i prezime, nadimak ili skraćenica toga, a na desnoj, odvojenoj znakom @, je adresa poslužitelja. Tako tipična e-mail adresa korisnika Interneta u svijetu izgleda ime.prezime@poslužitelj.hr

Time je osigurana jedinstvena identifikacija svakog korisnika Interneta, te mogućnost brzog, jeftinog i efikasnog komuniciranja.


2.2.1 E-Mail klijenti

 

- MS Outlook Express

Microsoft Outlook Express je trenutno jedan od najkorištenijih e-mail klijenta na svijetu, ali zato i jedan od najkvalitetnijih po svojim mogućnostima. Uz sve standardne mogućnosti koje pružaju ostali e-mail klijenti, Outlook Express omogućuje mogućnost korištenja više POP3 E-Mail accaunta, napredno filtriranje e-maila, prepoznaje i uklanja Spam e-mailova (mailove koji se šalju tisućama osoba odjednom), omogućuje skidanje maila direktno s hotmaila, ima ugrađen svoj interni imenik te još dodatnih opcija koje se ne isplati niti nabrajati. Outlook je postao toliko poznat ponajviše iz razloga što se isporučuje besplatno skupa sa MS Internet Explorerom. MS Outlook Express nije samo e-mail klijent, u njegovo je sučelje ukombiniran i dosta kvalitetan UseNet reader koji će zadovoljiti svakog običnog i manje zahtjevnog korisnika.

 

- Eudora Light

Nasuprot MS Outlooku Express, Eudora Light postoji još iz davnih vremena Windowsa 3.11. Tada je to bio jedini napredan e-mail klijent za windows platformu i zbog toga je doživio veliku popularnost. Eudora je još uvijek jedini mail klijent koji omogućuje slanje e-mail poruka preko POP3 protokola, te ga zato i danas mnogi korisnici CARNetove e-mail usluge još uvijek koriste. Eudora Light nažalost podržava samo jedan e-mail account, što je dosta nezgodno za korisnike s više POP3 e-mail accounta. Eudora Light također posjeduje svoj vlastiti imenik u kojeg možete upisati važnije informacije o ljudima s kojima inače komunicirate.


2.3 UseNet

 

 

Slika 5.  Usenet klijent

 

Kada se govori o usenet-u, razmišlja se o gomili takozvanih grupa (newsgrupa, konferencija), gdje je svaka grupa forum za slanje poruka na određenu temu. Broj postojećih grupa nemoguće je utvrditi iz jednostavnog razloga što se njihov broj svaki dan mijenja, izumrle grupe nestaju, a stvaraju se nove po zahtjevu korisnika. Nijedan usenet server ne prenosi sve te grupe. Tako na primjer HiNetov Usenet server prenosi oko 6500 grupa što je itekako veliki broj. Stvar je u tome da za praćenje dvadesetak srednje prometnih grupa morali biste odvojiti dobar dio dana. Na Usenetu možete lako dobiti dragocjenu informaciju ili savjet i tako uštedjeti sate i sate traženja informacije i tako riješiti svoj problem ili pomoći nekome drugome.

Usenet je začet davne 1980. godine na sveučilištu u Sjevernoj Karolini u SAD-u. Prva velika eksplozija usenet-a dogodila se sredinom devedesetih godina kada je Internet ušao u svakodnevni život pojedinca. U samom početku pristupanje usenet grupama nije bilo toliko intuitivno i jednostavno jer su prvi NewsReaderi bili tekstualnog sučelja , danas su takve aplikacije pravljene specifično za Windowse i time vrlo jednostavne i svaki se pojedinac njima može vrlo jednostavno koristiti.


2.3.1 Kako Usenet radi ?

 

Usenet grupe se dijele na svjetske ili međunarodne i lokalne, ograničene na određeni segment mreže. Primjer lokalnih grupa su naše lokalne grupe koje započinju prefiksom 'hr.' i u kojima se sve rasprave vode na hrvatskom jeziku. Usenet se poruke svijetom distribuiraju mrežom Usenet servera. Usenet serveri komuniciraju svojim vlastitim NNTP protokolom što je kratica za Net News Transfer Protocol koji je dosta sličan s protokolima za razmjenu elektronske pošte, samo što kod elektronske pošte, svoju poruku uvijek naslovljavate na određenu osobu, dok kod Useneta vaše poruke namijenjene su svima koji se interesiraju za temu o kojoj vi pišete. Za pregledavanje Useneta vam je, naravno, potreban poseban software kojeg nazivamo Usenet Reader ili News Reader.

2.3.2 Usenet klijenti

 

- Gravity

Gravity je jedan od najboljih i najkvalitetnijih Usenet klijenta koji je cikada proizveden. Odlikuju ga jednostavno i prepoznatljivo korisničko sučelje te mnoštvo naprednih opcija koje većina Usenet klijenata niti ne posjeduje. Zanimljive su opcije kao mogućnost praćenja posebno registriranih i posebno neregistriranih konferencija, što može uveliko ubrzati i olakšati posao. Tu postoji i mogućnost filtriranja poruka koja je vrlo dobro implementirana i odlično obavlja svoj posao.

- Agent

Agent je zaista dobar Usenet klijent, koji po svojim karakteristikama može stajati odmah uz Gravity. Mogućnosti su mu slične onima koje posjeduje i Gravity, ali mu zato korisničko sučelje nije onako intuitivno. Agent također posjeduje mogućnosti posebnog praćenja registriranih i neregistriranih konferencija, filtriranje mu je također jednako kvalitetno kao i kod Gravity-a, sve u svemu odličan Usenet reader.

2.4 IRC/Chat

 

IRC je kratica za Internet Real Chat, a to je u biti protokol koji se prije par godina, isključivo, koristio za izravno komuniciranje preko Interneta. Danas se izrazi IRC i IRC-anje sve češće zamjenjuju izrazima Chat i Chatanje. Premda je danas IRC još uvijek ogromno zastupljen i u odnosu na ostale protokole u apsolutnoj je većini, pojavili su se i novi načini komuniciranja, pa se sve više govori o Chatanju nego o IRC-anju. Ipak želite li uživati u svim blagodatima izravne komunikacije preko Interneta odlučiti ćete se za IRC jer on svojim raznim detaljima stvar čine još zanimljivijom i ugodnijom.

IRC se pojavio još prije 10 godina u Europi, preciznije u Finskoj, osmislio ga je Jarkk Oilkarinen. Kako je vrijeme prolazilo tako je i komuniciranje preko računala postajalo sve popularnije među akademskim žiteljima Finske, pa potom Skandinavije, Europe, te cijeloga svijeta, a IRC je postao jedan od najpopularnijih servisa na Internetu. Danas se IRC-om prvenstveno svi služe preko Windowsa, uz ugodno sučelje, a katkada i grafičkim uređenjem koji kroz iscrtavanje likova razgovor čini još realnijim.

 

2.4.1 Kako IRC radi ?

 

Stvar je slična kao i s bilo kojim drugim servisom koji postoji na Internetu. Postoje  Klijent i Server računala. Klijent su računala koja posjeduju IRC program, a Server je računalo na kojem je instaliran IRC server - software koji će klijent računalima omogućiti da uspostavom veze sa server  računalom komuniciraju u realnom vremenu. Nakon što je klijent-server veza uspostavljena korisniku se otvaraju brojne mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti je da se može izravno uključiti u razgovor ulaženjem u jedan od već postojećih kanala na Serveru. To se čini jednostavno naredbom '/join #kanal', a u slučaju da ne pronađete željeni kanal, jednostavno napravite svoj i čekate da se napuni.

Najvažnije IRC naredbe:

 

/join #kanal                              - Pridruživanje sudionicima rasprave unutar određenog kanala

/part #kanal                             - Napuštanje kanala navedenog kao parametar

/list #riječ                                                 - Popis svih kanala koji u svome nazivu sadrže navedenu riječ

/msg nadimak poruka              - Slanje privatne poruke osobi s navedenim nadimkom

/whois nadimak                       - Ispisivanje podataka o osobi koja se krije iza određenog nadimka

/nick nadimak                           - Mijenjanje vlastitog nadimka

/quit poruka             - Napuštanje IRC-a uz poruku koju koja će se ispisati ostalim sudionicima s kojima ste razgovarali

/away poruka                          - Poruka koja će se ispisati svakome tko pokuša s vama kontaktirati. Upišete li ovu naredbu bez dodatnog parametra, poruka će nestati

/topic #kanal tema                   - Promjena teme razgovora za navedeni kanal

/invite nadimak #kanal             - Pozivanje navedene osobe u navedeni kanal

/kick #kanal nadimak                - Izbacivanje navedene osobe iz kanala

/amsg poruka                          - Slanje poruke u sve kanale u kojima trenutno sudjelujete

/disconnect                             - Prekida vezu s IRC serverom

/help                                        - Ispisivanje kratke pomoći za početnike

/who #kanal                            - Ispisivanje svih nadimka sudionika u navedenom kanalu

 

2.4.2 IRCSoftware

 

Kako što sam rekao danas se velika većina IRC korisnika služi Windowsima, tako da više nije potrebno poznavanje ijedne IRC naredbe jer se sve radi izravno klikanjem miša po opcijama koje se nalaze u toolbaru vašeg klijent programa. Budući da postoji gomila IRC programa, odlučio sam opisati samo par njih.

 

- Microsoft Chat

 

 

Slika 6.  MS Chat

 

Ovaj je IRC program   po mom mišljenju najbolje rješenje za svakog početnika na području IRC-a, ali i za već iskusnije korisnike koji odlaze na IRC za običan razgovor, tj. ne zahtijeva neke napredne opcije. Karakteristika koja krasi ovaj program jest u tome što se za vrijeme slanja poruke nekom sudioniku na IRC-u može poslati i vlastiti izraz lica i time razgovor postaje još interesantniji i ugodniji za ljudsko oko. Sve u svemu izvedba programa je odlična, ali su mu mogućnosti nažalost osrednje.

 

- mIRC

 

 

Slika 7.  mIRC

 

mIRC je jedan od prvih IRC klijenta koji su se pojavili na Windows platformama, a ujedno je i jedan od najraširenijih IRC programa sadašnjice. Ova raširenost je posljedica ogromnih mogućnosti koje sam program pruža. Podržane su sve standardne IRC naredbe, ali autor je dodao i svoje naredbe koje omogućavaju još kvalitetniji rad. Na žalost, sve te mnogobrojne mogućnosti nagurane su u samo 3 menije i jednu alatnu traku, tako da će se početnici osjećati vrlo zbunjeno. Jednom kada savladate sučelje ovog programa nećete se ga moći nikako odreći, ne zbog ljubavi prema samom programu, već jer nećete moći pronaći niti jedan software sličnih mogućnosti. Izvedba programa je osrednja, ali su mu zato mogućnosti više nego odlične.

 

2.4.3 Preostali Chat software

 

Kako što sam već prije rekao, u zadnje se vrijeme pojavljuje sve više programa koji preko svog protokola omogućuju izravnu komunikaciju korisnika. Riječ je najčešće o prosječnom softwareu koji se pojavljuju kao alternativa IRC-u. Među tom gomilom prosječnog softwarea pojavilo se i par više nego odličnih izmišljotina koje ću ujedno ovdje i opisati.

- ICQ

 

 

Slika 8.  ICQ

 

Kako mnogi tvrde ICQ (I seek you) je glavni krivac za sve manju popularnost IRC-a i sve veću popularnost drugih oblika ćaskanja. Kada se ICQ pojavio u vrlo je kratkom roku postao vrlo popularan, tako da je danas najpopularniji chat klijent na svijetu, a to potvrđuje i 3 milijuna korisnika. Program su od samih početaka krasile ogromne mogućnosti kao što su chat, slanje poruka, slanje datoteka, slanje URL adresa, u novoj se verziji ICQ-a pojavila i mogućnost slanja glasovnih poruka te mogućnost slanja čestitki za rođendane, blagdane i sl.. Njegovo sučelje je dosta intuitivno ali su mu mogućnosti ogromne.

 

- PowWow

 

PowWow je program zamišljen vrlo slično kao i ICQ, uz nešto ne standardnije korisničko sučelje, koje je uz to i dosta simpatično opremljeno. Po mogućnostima ne zaostaje puno za konkurentom ICQ-om, dapače posjeduje i opciju direktnog chata preko mikrofona koju ICQ još uvijek nema, ali nažalost je baza korisnika puno manja.

Kao što sam prije rekao sučelje mu je intuitivno i simpatično izvedeno, a mogućnosti su mu više nego vrlo dobre.


2.4 FTP

Ftp (File Transfer Protocol) predstavlja jedan od mrežnih protokola na Internet-u a namijenjen je za takvu vezu između čvornih računala na mreži koja omogućava prijenos datoteka između njih. Ostvaruje se na taj način da se s jednog čvornog računala pozove klijent program za uspostavu ftp veze (obično je to istoimeni program: ftp). Za uspostavu ftp veze potrebno je također obaviti i autorizaciju pristupa unosom login-a i password-a i tek nakon toga mogu se prenositi datoteke u jednom ili drugom smjeru.

Ukoliko osobno računalo (PC) ostvari SLIP ili PPP modemsku vezu s komunikacijskim serverom putem telefonske linije ono privremeno (dok traje SLIP ili PPP veza) postaje čvorno računalo na mreži i može uz pomoć odgovarajućeg klijent programa (npr.: ws_ftp u CARNet paketu) ostvariti ftp vezu s bilo kojim čvornim računalom na mreži.

     S obzirom na računalo s kojim se ftp veza ostvaruje postoje dvije vrste ftp veze kako slijedi:

· anonimna ftp veza: ostvaruje se s onim čvornim računalom koje radi kao ftp server i omogućava slobodan pristup podacima (datotekama) koji se na njemu nalaze. Ali i kod ovakve vrste veze također se treba unijeti login i password kako slijedi:

login: ftp   (ili anonymous)

password: e-mail adresa

Naprimjer: Skidanje MP3 datoteke s računala ftp.cro-net.com (Za tu operaciju moguće je koristiti i Netscape Comunicator ili MS Internet Explorer)

· autorizirana ftp veza: ostvaruje se s računalom na kojem se posjeduje korisnički račun (account) radi prijenosa datoteka u / iz HOME direktorija te se za login i password unose podaci koji vrijede za taj korisnički račun (account).

Naprimjer: prijenos html dokumenata u $HOME/htdocs direktorij na računalu cro-net.com

2.4.1 FTP klijenti

 

- CuteFTP

Program je vrlo lijepo razvijen, vrlo je jednostavan za uporabu, te dolazi s mnoštvo predefiniranih FTP arhiva kojima možete pristupati anonimno. Kao važnije opcije možemo istaći mogućnost nastavljanja prekinutog downloada ili uploada, prisilno zaustavljanje downloada ili uploada, ta neizbježna opcija za mijenjanje ovlasti pristupa datotekama. Budući da je više pa skoro nemoguće pronaći anonimnu ftp arhivu kojoj je moguće pristupati preko browsera, korištenje ovog programa preporučujem izrazito webmasterima kojima je nužan pregledan i kvalitetan FTP klijent.

 

- FTP Explorer

FTP Explorer postao je vrlo popularan u vrijeme kada je među prvima uveo mogućnost nesmetanog nastavljanja downloada datoteke koje ste namjerno ili slučajno (pada telefonske linije sa ISPom) prekinuli. Program podržava također i mogućnost mijenjanja ovlasti pristupa datotekama koje smo uploadirali.


3. Ilegalnost na Internetu

 

Već se od samog nastanka komercijalnog softwarea pojavila grupa ljudi, zvani Pirati, koja je taj software ilegalno kopirala, te za drastično niže cijene prodavala široj publici. Naravno niže su se cijene svima svidjele tako da su Pirati postali vrlo popularni u vrlo kratkom roku. Danas se ilegalan software može putem Interneta mnogo lakše i brže dobaviti, tako da se događa da najobičniji PC korisnik dobije najnoviji software prije nego što se on uopće pojavi u specijaliziranim trgovinama.

Uz  Piratski software na Internetu je dosta, bolje reći, jako puno raširen i pornografski sadržaj. Uz legalne pornografske stranice koje traže broj kreditne kartice kao zaštitu protiv pristupa mlađih osoba, postoje i one ilegalne koje nude razne sadržaje koje je putem tiska nemoguće objaviti.

Protiv se takvih sadržaja puno pokušalo, ali ništa još zaključno nije dovedeno.


3.1. Pornografija i Cenzura

 

 

Slika 9.  Primjer pornografije na Internetu

 

Neke pretpostavke govore da više od 80% slika na Internetu ulazi u kategoriju pornografije. Da li je to problem? Svakako. No, čiji je to problem i na koga se odnosi. Prije svega treba reći  da to nije problem odraslog čovjeka koji ima slobodu izbora traženja onoga što želi. To je prije svega problem za djecu koja tražeći ono što ih zanima često mogu naići na link koji vodi na neku od pornografskih stranica. Pritom kada kažem djeca mislim na osobe mlađe od  16-tak godina koje pregledavajući ovakav materijal mogu steći krive vrijednosti.

Po svojoj prirodi ovaj problem bi pripadao u domenu države, no kako je Internet međunarodna mreža ovaj problem nadilazi granice pojedine države. Problem je stoga mnogo teže riješiti unutar granica jedne države te je danas jasno da će biti potrebno naći neku vrstu međunarodnog rješenja.

Sadašnja odnošenja prema ovom problemu su slijedeća:

1) Zakonski

a) Godine 1996. američki kongres donio je Zakon o Telekomunikacijskoj reformi - unutar ovog zakona donesen je Communications Decency Act (CDA) - zakon o pristojnosti u komunikacijama. Ovaj je zakon predviđao moguće kazne ukoliko bi netko na Internetu narušio načelo pristojnosti.

Po svojoj prirodi ovaj zakon je smiješan svakome tko je upoznat sa raširenošću Interneta, ali je po svojem značenju vrlo opasan. On je, naime, ozbiljna prijetnja slobodi govora tj. izbora na Internetu. Ovaj zakon odbacio je Ustavni sud SAD-a u Lipnju 1997. zato jer su suci smatrali da je termin "pristojnost" previše neodređen. Time je Internet svrstan pod 1. amandman Ustava SAD-a, koji se odnosi na slobodu govora, tiska, radija, televizije, a od tada i Interneta.

Iako je Internet međunarodna mreža, a ovaj  zakon se odnosio samo na SAD, stvarna je prijetnja bila u tome što se većina prometa Interneta odvija preko SAD-a, a osim toga je SAD oduvijek bio primjer drugim državama u donošenju zakona koji se tiču Informatičkih tehnologija.

b) Kao drugi primjer zakonskog rješavanja ovog problema  uzeo sam Singapoore. Zašto? Ovaj grad-država zakonski je riješio pitanje pornografije na Internetu. Pritom se za gledanje/kupovanje pornografskih materijala kažnjavaju svi. Kazne za upražnjavanje pornografsko-erotskih materijala preko Interneta kreću se od novčanih (od 5000$ na više) do čak zatvorskih kazni. Moje je mišljenje da ovakav način rješenja ovog problema nije prihvatljiv za zapadno, više-manje demokratsko društvo zato jer se ovakvim zakonima zabranjuju osnovne ljudske slobode poput prava na izbor. U Singapooreu je to možda i moguće, jer država zbog velike napučenosti na malom prostoru u ime bolje budućnosti i veće učinkovitosti sustava nadzire sve servere a također i sve građane. Singapoore sam sebe često naziva modelom budućeg društva, no ipak Singapoore je daleko od učinkovitog rješenja ovog problema. Treba napomenuti da Singapoore ujedno smatra Internet važnim dijelom svoje budućnosti te da je pokrenuo vrlo ambiciozni projekt koji bi do 2000. godine svakom građaninu dao izravnu vezu na Internet iz njegova doma.

Unatoč ovim primjerima smatram da je zakonska regulacija ovog problema nemoguća. Prije svega, zato jer je Internet raširen u cijelom svijetu te bi to značilo međusobno usklađivanje stotina zakonodavstava. Ako zbog ničeg drugog onda nam bar povijest kazuje da je to nemoguće. Osim toga Internet je decentralizirana mreža pa stoga ne postoji načini da se isključe nepodobni serveri - čak nema ni načina da saznate gdje su serveri smješteni osim ako vam administrator to sam ne kaže. Možda je najveći problem to što na WWW-u danas postoji toliko site-ova s pornografskim materijalom da bi isključivanje servera s ovakvom ponudom znači financijsku propast polovice Interneta.

2) Softwersko rješenje

a)  Već duže vrijeme na Internetu postoje organizacije koje za malu novčanu naknadu onemogućuju djeci pristup pornografskim materijalima. To su servisi poput NetNunny, ... Njihovu uporabu plaćaju roditelji koji žele da im djeca upotrebljavaju Internet samo za tradicionalne metode učenja. Osim toga danas se i u nekim browserima davanjem posebnih lozinki može onemogućiti djecu da posjećuju neprimjerene sadržaje.

b)  PICS  ("Platform for Internet Content Selection") program  W3C-a je možda i jedina realna mogućnost rješenja ovog problema. Njime bi se stvorila određena autorizacija pristupa Internetu pri kojoj bi samo oni iznad određene dobi imali pristup svim sadržajima.


3.2. Piratstvo

 

Radi se o gomili nelegalnog softwarea koji možete downloadirati ili kupiti preko Interneta. No, osim softwarea u zadnje vrijeme aktualna je Piraterija pjesama preko Interneta koja je postala moguća s pojavom dovoljno kvalitetnog softwarea za kodiranje pjesama (MP3).

Najčešći oblik Piratstva na Internetu je još uvijek prodaja softwarea po vrlo povoljnim cijenama. Pirati najčešće svoje oglase šalju na određene Usenet grupe koje su specijalizirane za ponudu i potražnju kao što su hr.comp.ponuda, hr.comp.potražnja, hr.ponuda-potražnja, ... . Kod nas, u Hrvatskoj, je Piratstvo jako rašireno i iz dana u dan ima sve više novih Pirata koji šalju svoje oglase na domaće Usenet grupe.

S jedne strane Piratstvo je stvarno odlična stvar jer svatko može imati software koji želi za malo novaca. S druge strane Piratstvo donosi velike štete ekonomiji jedne države, jer se na Piratski software ne plača nikakav porez.

Što se mene tiče nadam se da ovaj problem nikada neće biti riješen, jednostavno zato jer mnogi, kao i ja, nisu u stanju platiti, silni, novac kojeg proizvođači traže za njihov proizvod.


4. Brzina

 

Brzina je rastući problem Interneta, a uglavnom je vežemo uz područje izvan SAD-a. Razlog ovom problemu je sve veći broj korisnika Interneta koji sve više zagušuju ionako slabe veze između SAD-a i ostatka svijeta. Rješenje ovog problema i nije tako jednostavno kao što se čini.

Veliki dio problema leži i u tome što je Internet mreža u SAD-u  vrlo razvijena te brza te se sve države žele povezati upravo sa SAD-om. Pritom se često zanemaruju veze unutar kontinenata. Zbog toga npr. HPT ima vezu s SAD-om od 12 Mbit/s dok s Europom ima vezu od 256 Kbit/s. Tako se događa da je moguće brže pregledavati neki site u Texasu nego u Mariboru upravo zato jer se podacima u Mariboru pristupa preko SAD-a. Pritom treba imati na umu da je brzina veza na Internetu uvijek ista, a problem je ustvari u propusnosti same mreže.

Zanimljivo je da korisnik u SAD-u danas može zakupiti 12 Mbit/s vezu za samo 100$ mjesečno što je otprilike mjesečni račun hrvatskog korisnika koji je malo pretjerao u zvanju sa svojim 33 Kbit/s modemom.

Ovaj problem se može riješiti samo skupim svjetlovodnim i satelitskim vezama, a da bi se sve to financiralo velike tvrtke moraju vidjeti u tome financijsku korist. Problem je tim veći što su čak i veze unutar SAD-a postale prespore za tamošnje korisnike upravo pred navalom korisnika iz cijelog svijeta. Treba pritom napomenuti da su u SAD-u uobičajene ISDN i brže veze dok je u Europi 56 Kb/s modem u samom vrhu ponude. 


5. Standardi

 

Bitka za različite standarde smatra se jednom od najvećih opasnosti za budućnost Interneta. To nije jedna bitka već stotine malih bitaka između tvrtki koje žele progurati svoj standard i time steći prednost na tržištu. Upravo to i izaziva strah od fragmentacije Interneta. Spomenimo samo neke veće bitke - browserski rat između Netscapea i Microsofta, borba za standard za 56 Kb/s modeme,  bitka za standardizaciju Jave, itd.

Za ove probleme nadležan je W3C koji je upravo zbog ovakvih problema i osnovan.

Premda postoji realna opasnost da se neke od bitaka izgube te da prave tehnologije nikada ne postanu dostupne široj Internet zajednici vjerojatnost da netko Internetom zavlada na monopolistički način vrlo je mala. To je tako prije svega zbog korisnika koji ne trpe da im se išta nameće kao idealno rješenje. Dobar primjer za to je Internet Explorer koji je imao dvostruku prednost u širenju Internetom - bio je besplatan te ga je Microsoft automatski ugrađivao u Windows 95 OSR. Većina stanovnika Interneta ostala je vjerna starom tehnološki unazađenom Netscapeu.

 


6. Sigurnost

 

Ovo je svakako jedan od najvećih problema Interneta. Naravno pritom se misli na više tipova sigurnosti . Zbog decentraliziranosti sustava Internet je prilično stabilna mreža te je opasnost kolektivnog rušenja cijelog sustava vrlo mala. Što se osobne sigurnosti  tiče moje je mišljenje da je ovo pitanje prenapuhano. Mislim da je cenzura daleko značajnija opasnost od toga da li netko čita vašu poštu ili zna kojim stranicama surfate.

S druge strane najveći problem je sigurnost mreža poduzeća i raznih vladinih udruga (uglavnom u SAD-u) u koje svako malo provaljuju hackeri. To spada u domenu financijskog kriminala te je povećanje ove sigurnosti jedno od bitnih pitanja za financijski opstanak Interneta. Bez visokog stupnja sigurnosti financijskih transakcija te svih drugih oblika komuniciranja preko Interneta ovaj neće privući dovoljno sredstava za sigurnu i udobnu budućnost.

Kao i mnoge druge stvari i sigurnost je na Internetu postala aktualna sa pojavom WWW-a te širenjem Internet populacije. Tako je 1988. bilo šest prijavljenih provala u kompjutorske sustave na Internetu, a  1995. godine 2412 slučajeva.

Za sigurnost na Internetu brine se CERT (Computer Emergency Response Team) koji bilježi te pokušava suzbiti provale u sustave.


7. Zaključak

 

Da li će WWW opstati? Ne znam. To je jedini mogući odgovor na ovo pitanje.  Siguran sam samo u to da će se njegov izgled i uloga promijeniti u slijedećih desetak godina. Zašto? Informatika se odavno pokazala kao daleko najnepredvidljivija od sviju ljudskih djelatnosti, pa je stoga svako predviđanje vezano uz računalnu industriju unaprijed izgubljena bitka. Zato i kažemo da jedna informatička godina traje tri mjeseca. Dinamika razvoja nekog računalnog proizvoda danas je daleko veća i nepredvidljivija od bilo kojeg drugog proizvoda.

I samom Internetu nitko nije mogao predvidjeti njegovu blistavu budućnost. Tako su "veliki stručnjaci" tvrdili da osobna računala nikada neće moći priključivati na Internet jer su Internet Protokoli presloženi za izvođenje na ovakvim strojevima. Tako se i za WWW tvrdilo da nikad neće dostići popularnost Gophera (jeste li ga ikad koristili?)!? Spomenimo samo citat Stevea Jobsa: "WWW me podsjeća na rane dane PC-a. Nitko zapravo ne zna ništa. Svi su stručnjaci bili u krivu.", Wired, Veljača 1996.

Danas možemo samo nagađati u kojem će se smjeru Internet kretati. Veze na Internetu će se zasigurno svakodnevno poboljšavati, i sve će češće ulaziti u naše domove. Za tako nešto svakako je važan porast financijske iskoristivosti Interneta koji je osnovni preduvjet za daljnja ulaganja u samu infrastrukturu Interneta bez koje su Web, UseNet, IRC, E-mail ...  ionako bezvrijedni.

Mislim da već sada nije prerano reći da će 10-15 godina većina svjetskog stanovništva znati upotrebljavati Internet, zato jer su njegove mogućnosti gotovo neograničene. Već sada možete kupiti knjigu, auto ili računalo preko Interneta. Možete studirati, gledati filmove, slušati radio i televizijske postaje koje rade samo preko Interneta, možete pomoću robota uzgajati vrtove, pregledavati VRML slike stana kojeg želite kupiti igrati igre sa tridesetak ljudi istovremeno, izmjenjivati sve vrste iskustava. Jednom riječju mogućnosti Interneta su neograničene. Tko zna što nam tek budućnost donosi. Ne znam za vas, ali ja je jedva čekam.

Naravno s WWW-om se javlja i prijetnja stvaranja drugorazrednog stanovništva, onih koji ne znaju, nemaju mogućnosti ili ne žele naučiti koristiti Internet. Oni sada možda još i nisu, ali u budućnosti će svakako biti u podređenom položaju u odnosu na one koji znaju koristiti to čudo tehnologije. Taj problem će svakako trebati riješiti tako da svi, prije ili kasnije, dobe jednaku šansu.

Paralelno s razvojem Interneta  danas  već i na ulici možemo primijetiti novi sloj djece i mladih ljudi. Oni upotrebljavaju drugačiji jezik od ostatka stanovništva, pa čak i od pripadnika prve generacije računalne revolucije. To su ljudi kojima je Internet drugi dom, a njegovi slengovi drugi jezik. Nije važno da li oni žive u SAD-u, Europi, Africi ili u Kazahstanu. Sve dok su priključeni na Internet i dok surfaju po Netu oni znaju da su u središtu svijeta.


Korištena literatura

 

1. Bryan Pfaffenberger, Otkrijte Internet, Znak, Zagreb, 1997.

2. Časopis “Vidi”, VIDI-TO, Zagreb, 1998. – 1999.

3. Časopis “PCchip”, A1 Video, Zagreb, 1998. – 1999.

4. Internet