|
|
|
Uvod
Internet
predstavlja globalnu kompjutersku mrežu računala, međusobno povezanih fizičkim
vezama preko lokalnih poštanskih telekomunikacijskih sustava, koji su u stanju
međusobno izmjenjivati podatke. Da bi sve to funkcioniralo kako treba, mreže i
računala koja su sastavni dio Interneta, moraju se dogovoriti ili govoriti isti
jezik prilikom komuniciranja, ili koristiti tumače (interpreter). Ovaj
"jezik" je software koji omogućava različitim vrstama računala na
odvojenim mrežama da komuniciraju i razmjenjuju informacije. Da bi se mogao
koristi različitim vrstama računala, a da ga ipak svaki od njih razumije,
software mora slijediti neka pravila ili protokole. Internet je mreža svih mreža
koja ili koristi TCP/IP protokol ili može komunicirati sa TCP/IP mrežama preko
gateway-a ("tumača -
interpretera"). Ova mreža je nastala kao posljedica razvoja
američkih vojnih mreža na čije su se instalacije postepeno povezivale druge
Vladine institucije, sveučilišta i pojedinci zaposleni u njima. Danas Internet predstavlja najveću svjetsku
kompjutersku mrežu i trenutno je na Internet povezano preko 150 milijuna računala
širom svijeta, koji međusobno komuniciraju i svakodnevno razmjenjuju gomilu
informacija, doprinoseći tako razvoju telekomunikacija i svodeći problem
udaljenosti između korisnika mreže na zanemarivu razinu. Danas se mnoge stvari
u suvremenom životu i poslovanju teško mogu zamisliti bez Interneta i njegovih
servisa kao što su: Web, E-Mail, Usenet, Irc, FTP .... 1. Internet kao globalna mreža
Povijest Interneta kao globalne mreže
ponajprije je ovisila o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa,
telefona, radija i računala bili su tek
podloga za pojavu Interneta. Stoga ni nije čudno da se Internet pojavio upravo
u drugoj polovici 20. stoljeća, u vremenu velike napetosti između istoka i
zapada. Upravo ta stalna ratna opasnost urodila je željom da se uvijek bude
ispred protivnika što je svijetu donijelo brojne proizvode kojih možda nikada
ne bi ni bilo bez Hladnog rata. Tako neki povjesničari smatraju da je i
Internet jedna od nuspojava ovog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio
visoku učinkovitost u komunikaciji između Istraživačkih centara, sveučilišta
i vladinih agencija SAD-a ubrzo je prerastao
u internacionalnu mrežu dostupnu svima. 1.1 Povijesni razvoj
Kao što sam rekao Internet je nastao kao
eksperiment koji je sredinom šezdesetih godina započelo američko Ministarstvo
obrane u pokušaju da poveze mrežu američkog Ministarstva obrane, zvanu
ARPAnet (ARPA - Advances Research Project Agency) i ostale radio i satelitske
mreže. Ideja eksperimenta bila je izgraditi računalnu mrežu za vojne potrebe
- mrežu koja ne bi prestala raditi u slučaju djelomičnog otkazivanja ili
prestanka rada neke od njenih komponenti, npr. u slučaju rata ili u situaciji
nakon nuklearnog rata. Takva mreža ne može imati neku središnju upravu koja
se brine za rad mreže, budući da bi takav centar bio prvi cilj nuklearnog
napada. Drugi zahtjev je bio da se osigura funkcioniranje mreže u slučaju da
dio mreže zakaže ili bude uništen. Rješenje je bilo u tome da se sama mreža
smatra nepouzdanom, pa se pojedina računala koja su u mreži brinu da se
komunikacija ostvari. Prijenos informacije između dva čvora ne mora ići
uvijek istim putem, nego ide putem koji je trenutno dostupan ili najmanje opterećen.
Time je povećana mogućnost da informacija dođe na odrediste, čak i u slučaju
da dio mreže otkaže. Zbog toga je razvijen TCP/IP set protokola koji se
pokazao dovoljno čvrstim i robusnim da zadovolji takvim zahtjevima. Prvi ARPAnet čvor bio je smješten na sveučilištu
UCLA, a nakon toga su slijedili i ostali, sve dok do 1973. godine ARPAnet nije
brojao 25 čvorova, a nakon toga je mreža prerasla ograničenje od 256 čvorova.
Paralelno s razvojem ARPAneta pokušavalo se
stvoriti konačni standard za računalne mreže, ali zahtjevi za razvojem i
povezivanjem su bili jači, tako da je s vremenom TCP/IP set protokola postao
najrašireniji komunikacijski protokol. Proizvođači opreme i programa omogućavaju
korištenje tog protokola na velikom broju različitih strojeva. Otprilike u isto vrijeme tvrtka Xerox razvija
svoj standard za lokalne mreže (Local Area Network - LAN) kojim povezuje 100
radnih stanica na 1 km kabela. Taj sistem dobiva ime Ethernet. Ubrzo mnoge
kompanije usvajaju Ethernet pa on praktički postaje standard za lokalne mreže.
Ethernet se temelji na metodi zvanoj CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with
Collision Detection). Ova metoda se sastoji u tome da svako računalo na kablu
prije slanja informacije provjeri je li kabel slobodan ili ne. Ako je kabel
zauzet, računalo čeka određeni period vremena nakon kojeg ponovo pokušava
poslati informaciju. Kad se signali iz dva računala sudare, računala dobiju
signal i prestaju emitirati neko vrijeme nakon kojeg se emisija nastavlja. Istovremeno i mnoge druge organizacije počinju
graditi vlastite mreže po uzoru na ARPAnet i također koriste IP protokol.
Postupno se te mreže povezuju s ARPAnetom. Jedna od najvažnijih među tim mrežama
bila je mreža NSFNET, koju je pokrenula agencija NSF (National Science
Foundation). Ova je agencija osnovala pet super-računalnih centara i time učinila
najbrža svjetska računala dostupna široj znanstvenoj javnosti. Centri su bili
povezani telefonskim linijama, no tako nije bilo moguće povezati sva
zainteresirana sveučilišta i škole. Zbog toga su osnovani regionalni centri
koji su bili povezani sa svojim susjedima i na taj način je svatko mogao
komunicirati sa svima ostalima. Takav je pristup imao uspjeha i omogućio je
vrlo širokom krugu korisnika pristup mreži i time dao velik doprinos Internetu
kakav je danas. Većina ovih mreža s vremenom se izgubila i
postala samo dio Interneta - npr. ARPAnet je formalno prestao postojati 1989.
godine. Također su i korisnici na drugim mrežama, koje ne komuniciraju TCP/IP
protokolima, počeli tražiti pristup do Interneta, pa su s vremenom i te druge
mreže priključene na Internet, isprva samo elektroničkom postom, a kasnije i
drugim servisima. Počeci Interneta u Hrvatskoj datiraju u jesen
1991. godine kad je skupina entuzijasta s Instituta "Ruđer Bošković"
u Zagrebu u suradnji s HPT-om povezala Institut sa svijetom koristeći X.25 vezu
s Amsterdamom. Isprva je bilo omogućeno samo spajanje i rad s drugim čvorovima
korištenjem TELNET protokola, a kasnije je omogućen i prijenos datoteka. Te su
veze radile vrlo dobro, ali su zbog visokih troškova bili česti prekidi u
radu. Kasnije je Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo projekt CARNet
(Croatian Academic and Research Network), čiji je cilj bio sagraditi računalnu
mrežu za razmjenu informacija između Hrvatskih sveučilišta i znanstvenih
instituta. Prva veza u okviru CARNet projekta ostvarena je u drugoj polovici
1992. godine. CARNet danas pruža usluge i korisnicima izvan sveučilišnih i
znanstvenih sredina. Danas se veze između čvorova ostvaruju na
razne načine: Ethernet kablovima, telefonskim ili iznajmljenim linijama,
satelitskim vezama, optičkim kablovima. Komunikacijske mreže se sve više
povezuju i danas komunikacija putem računalnih mreža postaje ono što su
osobna računala bila u osamdesetima - alat i pomoć u obavljanju posla, mogućnost
zabave i komunikacije, a ne više područje dostupno samo upućenima i stručnjacima.
Zbog toga su skoro sve zemlje svijeta spojene na neku mrežu. Raširenost računalnih
mreža u svijetu najbolje pokazuje slijedeća slika (Slika 2.).
 2. Internet Servisi
Internet je u samom početku bio zasnovan radi
komunikacije više korisnika koji su spojeni u mrežu. U počecima Interneta
nije se ni mislilo da će jednoga dana doći do toga čega smo mi danas
svjedoci, a tko zna što nam budućnost i tehnologija još skrivaju. Trenutni
najkorišteniji načini komunikacije putem Interneta jesu E-Mail, News, WWW, IRC
... 2.1 WWW (World Wide Web)
WWW je multimedijalni mrežni informacijski
servis baziran na hipertekstu (HTML - HyperText Markup Language). Ovaj servis
(kao i drugi mrežni servisi) radi na principu klijent - server, a omogućava
objavljivanje, pregledavanje, dohvat i pretraživanje informacija koje mogu
biti: tekst, slika, animacija, zvuk i video. Mrežno računalo, koje uz upotrebu
odgovarajućeg software-a poslužuje dolazeće zahtjeve za podacima koji se
nalaze na poseban način organizirani na njegovom diskovnom prostoru ,naziva se
WWW server. Tom serveru može se pristupiti s bilo kojeg
dijela mreže uz pomoć odgovarajućeg klijent programa. Postoji više klijent
programa za pristup WWW serveru, a koji će se koristiti ovisi o platformi na
kojoj se radi kao i o raspoloživom software-u. Ti se programi zovu WWW pretraživači
ili browser-i,a mogu biti grafički (zahtijevaju grafičko radno okruženje:
Netscape, Internet Explorer, Mosaic, Opera) i tekstualni (mogu raditi u
terminalskom načinu rada i prikazuju samo tekst: lynx). Grafičko okruženje
omogućuje takozvane UNIX grafičke radne stanice ili osobno računalo (PC) u
Windows okruženju preko SLIP ili PPP modemske veze. 2.1.1 Browseri
Browser je poseban program koji omogućuje
korisniku Interneta pregledavanje stranica pisanih u HTML jeziku. Upravo o
browseru ovisi kvaliteta i funkcionalnost stranica pisanih u HTML jeziku. Štoviše,
moglo bi se reći da se broj korisnika Weba počeo značajno povećavati tek s
pojavom browsera koji su mogli kombinirati tekst i sliku, a kasnije i zvuk,
video itd... Bitne razlike po kojima se Web razlikuje od ostalih načina korištenja
Interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što
omogućuje kombinirano prikazivanje
teksta, slike i zvuka. - MS Internet Explorer
- Netscape Comunicator U svoje je vrijeme Netscape Navigator (danas
Comunicator) “upravljao” WWW-om. Iz pod verzije u pod verziju podržavao je
nove tagove koje su pisali programeri iz Netscapea i koje nije nitko prethodno
standardizirao. Upravo njima i njihovom postupku moramo zahvaliti za takav brz
razvoj HTML jezika i mogućnostima kojima on danas raspolaže. Netscapeova se
2.0 verzija Navigatora još i danas koristi na nekim slabijim strojevima, upravo
zbog toga što podržava sve nužno. U trećoj je verziji Navigator još uvijek
vodio i većina ga je surfera koristila, ali kada je izašla četvrta verzija
Explorera i Comunicatora, nakon nekoliko mjeseci otkrio se pobjednik, a to je
bio veliki Microsoft sa svojim Explorerom. Netscape je isprobavao sve i svašta
samo da ne propadne, tako da je čak pustio izvorni kod u javnost s nadom da će
NC korisnici njega preuzeti i programirati besplatno za Netscape, ali do toga
nije došlo. Trenutna verzija Netscape Comunicatora je 4.5 PR-2, a očekuje se
petica koja nikako da stigne. 2.2 E-Mail (Elektronska Pošta)
E-mail servis - koristi SMTP (Simple Mail
Transfer Protocol) i POP3 (Post Office Protocol 3) protokole koji omogućuju
prenošenje elektroničke pošte preko Interneta. Ovaj servis od samih je početaka
Interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog
njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama. Koriste ga doslovce svi, od
teenagera preko zaljubljenika u računala te znanstvenika, pa do ozbiljnih
poslovnih ljudi kojima je neophodan kao sredstvo jeftine komunikacije u
svakodnevnom poslovanju. Štoviše, danas više no ikad, postoje ljudi koji ne
znaju koristiti računalo, a imaju e-mail adresu jer to zahtijeva suvremen način
života. Popularnost elektroničke pošte ponajviše se zasniva na činjenici da
je gotovo sigurno da će jednom odaslana poruka stići do vašeg cilja, te da
kad jednom stigne gotovo nema načina da se nenamjerno zagubi. Time je e-mail učinkovitiji
i pouzdaniji od klasične pošte i telefonskih sekretarica. E-mail adresa je jedinstveno elektroničko ime
svakog korisnika Interneta kojem svatko iz bilo kojeg dijela svijeta može
poslati poruku. Elektronička Internet adresa sastoji se iz dva dijela. Na
lijevoj strani obično se nalazi ime i prezime, nadimak ili skraćenica toga, a
na desnoj, odvojenoj znakom @, je adresa poslužitelja. Tako tipična e-mail
adresa korisnika Interneta u svijetu izgleda ime.prezime@poslužitelj.hr Time je osigurana jedinstvena identifikacija
svakog korisnika Interneta, te mogućnost brzog, jeftinog i efikasnog
komuniciranja.
|
|
|
|
Kada se govori o usenet-u, razmišlja se o
gomili takozvanih grupa (newsgrupa, konferencija), gdje je svaka grupa forum za
slanje poruka na određenu temu. Broj postojećih grupa nemoguće je utvrditi iz
jednostavnog razloga što se njihov broj svaki dan mijenja, izumrle grupe
nestaju, a stvaraju se nove po zahtjevu korisnika. Nijedan usenet server ne
prenosi sve te grupe. Tako na primjer HiNetov Usenet server prenosi oko 6500
grupa što je itekako veliki broj. Stvar je u tome da za praćenje dvadesetak
srednje prometnih grupa morali biste odvojiti dobar dio dana. Na Usenetu možete
lako dobiti dragocjenu informaciju ili savjet i tako uštedjeti sate i sate traženja
informacije i tako riješiti svoj problem ili pomoći nekome drugome.
Usenet je začet davne 1980. godine na sveučilištu
u Sjevernoj Karolini u SAD-u. Prva velika eksplozija usenet-a dogodila se
sredinom devedesetih godina kada je Internet ušao u svakodnevni život
pojedinca. U samom početku pristupanje usenet grupama nije bilo toliko
intuitivno i jednostavno jer su prvi NewsReaderi bili tekstualnog sučelja ,
danas su takve aplikacije pravljene specifično za Windowse i time vrlo
jednostavne i svaki se pojedinac njima može vrlo jednostavno koristiti.
Usenet grupe se dijele na svjetske ili međunarodne
i lokalne, ograničene na određeni segment mreže. Primjer lokalnih grupa su naše
lokalne grupe koje započinju prefiksom 'hr.' i u kojima se sve rasprave vode na
hrvatskom jeziku. Usenet se poruke svijetom distribuiraju mrežom Usenet
servera. Usenet serveri komuniciraju svojim vlastitim NNTP protokolom što je
kratica za Net News Transfer Protocol koji je dosta sličan s protokolima za
razmjenu elektronske pošte, samo što kod elektronske pošte, svoju poruku
uvijek naslovljavate na određenu osobu, dok kod Useneta vaše poruke
namijenjene su svima koji se interesiraju za temu o kojoj vi pišete. Za
pregledavanje Useneta vam je, naravno, potreban poseban software kojeg nazivamo
Usenet Reader ili News Reader.
- Gravity
Gravity je jedan od najboljih i
najkvalitetnijih Usenet klijenta koji je cikada proizveden. Odlikuju ga
jednostavno i prepoznatljivo korisničko sučelje te mnoštvo naprednih opcija
koje većina Usenet klijenata niti ne posjeduje. Zanimljive su opcije kao mogućnost
praćenja posebno registriranih i posebno neregistriranih konferencija, što može
uveliko ubrzati i olakšati posao. Tu postoji i mogućnost filtriranja poruka
koja je vrlo dobro implementirana i odlično obavlja svoj posao.
- Agent
Agent je zaista dobar Usenet klijent, koji po
svojim karakteristikama može stajati odmah uz Gravity. Mogućnosti su mu slične
onima koje posjeduje i Gravity, ali mu zato korisničko sučelje nije onako
intuitivno. Agent također posjeduje mogućnosti posebnog praćenja
registriranih i neregistriranih konferencija, filtriranje mu je također jednako
kvalitetno kao i kod Gravity-a, sve u svemu odličan Usenet reader.
IRC je kratica za Internet Real Chat, a to je u
biti protokol koji se prije par godina, isključivo, koristio za izravno
komuniciranje preko Interneta. Danas se izrazi IRC i IRC-anje sve češće
zamjenjuju izrazima Chat i Chatanje. Premda je danas IRC još uvijek ogromno
zastupljen i u odnosu na ostale protokole u apsolutnoj je većini, pojavili su
se i novi načini komuniciranja, pa se sve više govori o Chatanju nego o
IRC-anju. Ipak želite li uživati u svim blagodatima izravne komunikacije preko
Interneta odlučiti ćete se za IRC jer on svojim raznim detaljima stvar čine
još zanimljivijom i ugodnijom.
IRC se pojavio još prije 10 godina u Europi,
preciznije u Finskoj, osmislio ga je Jarkk Oilkarinen. Kako je vrijeme prolazilo
tako je i komuniciranje preko računala postajalo sve popularnije među
akademskim žiteljima Finske, pa potom Skandinavije, Europe, te cijeloga
svijeta, a IRC je postao jedan od najpopularnijih servisa na Internetu. Danas se
IRC-om prvenstveno svi služe preko Windowsa, uz ugodno sučelje, a katkada i
grafičkim uređenjem koji kroz iscrtavanje likova razgovor čini još
realnijim.
Stvar je slična kao i s bilo kojim drugim
servisom koji postoji na Internetu. Postoje
Klijent i Server računala. Klijent su računala koja posjeduju IRC
program, a Server je računalo na kojem je instaliran IRC server - software koji
će klijent računalima omogućiti da uspostavom veze sa server
računalom komuniciraju u realnom vremenu. Nakon što je klijent-server
veza uspostavljena korisniku se otvaraju brojne mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti
je da se može izravno uključiti u razgovor ulaženjem u jedan od već postojećih
kanala na Serveru. To se čini jednostavno naredbom '/join #kanal', a u slučaju
da ne pronađete željeni kanal, jednostavno napravite svoj i čekate da se
napuni.
Najvažnije
IRC naredbe:
/join
#kanal
- Pridruživanje sudionicima rasprave unutar određenog kanala
/part
#kanal
- Napuštanje kanala navedenog kao parametar
/list
#riječ
- Popis svih kanala koji u svome nazivu sadrže navedenu riječ
/msg
nadimak poruka
- Slanje privatne poruke osobi s navedenim nadimkom
/whois
nadimak
- Ispisivanje podataka o osobi koja se krije iza određenog nadimka
/nick
nadimak
- Mijenjanje vlastitog nadimka
/quit
poruka
- Napuštanje IRC-a uz poruku koju koja će se ispisati ostalim
sudionicima s kojima ste razgovarali
/away poruka
- Poruka koja će se ispisati svakome tko pokuša s vama kontaktirati.
Upišete li ovu naredbu bez dodatnog parametra, poruka će nestati
/topic
#kanal tema
- Promjena teme razgovora za navedeni kanal
/invite
nadimak #kanal
- Pozivanje navedene osobe u navedeni kanal
/kick
#kanal nadimak
- Izbacivanje navedene osobe iz kanala
/amsg
poruka
- Slanje poruke u sve kanale u kojima trenutno sudjelujete
/disconnect
- Prekida vezu s IRC serverom
/help
- Ispisivanje kratke pomoći za početnike
/who
#kanal
- Ispisivanje svih nadimka sudionika u navedenom kanalu
Kako što sam rekao danas se velika većina IRC
korisnika služi Windowsima, tako da više nije potrebno poznavanje ijedne IRC
naredbe jer se sve radi izravno klikanjem miša po opcijama koje se nalaze u
toolbaru vašeg klijent programa. Budući da postoji gomila IRC programa, odlučio
sam opisati samo par njih.
- Microsoft Chat
|
|
|
Ovaj je IRC program po mom mišljenju najbolje rješenje za svakog početnika
na području IRC-a, ali i za već iskusnije korisnike koji odlaze na IRC za običan
razgovor, tj. ne zahtijeva neke napredne opcije. Karakteristika koja krasi ovaj
program jest u tome što se za vrijeme slanja poruke nekom sudioniku na IRC-u može
poslati i vlastiti izraz lica i time razgovor postaje još interesantniji i
ugodniji za ljudsko oko. Sve u svemu izvedba programa je odlična, ali su mu
mogućnosti nažalost osrednje.
- mIRC
|
|
|
mIRC je jedan od prvih IRC klijenta koji su se
pojavili na Windows platformama, a ujedno je i jedan od najraširenijih IRC
programa sadašnjice. Ova raširenost je posljedica ogromnih mogućnosti koje
sam program pruža. Podržane su sve standardne IRC naredbe, ali autor je dodao
i svoje naredbe koje omogućavaju još kvalitetniji rad. Na žalost, sve te
mnogobrojne mogućnosti nagurane su u samo 3 menije i jednu alatnu traku, tako
da će se početnici osjećati vrlo zbunjeno. Jednom kada savladate sučelje
ovog programa nećete se ga moći nikako odreći, ne zbog ljubavi prema samom
programu, već jer nećete moći pronaći niti jedan software sličnih mogućnosti.
Izvedba programa je osrednja, ali su mu zato mogućnosti više nego odlične.
Kako što sam već prije rekao, u zadnje se
vrijeme pojavljuje sve više programa koji preko svog protokola omogućuju
izravnu komunikaciju korisnika. Riječ je najčešće o prosječnom softwareu
koji se pojavljuju kao alternativa IRC-u. Među tom gomilom prosječnog
softwarea pojavilo se i par više nego odličnih izmišljotina koje ću ujedno
ovdje i opisati.
-
ICQ
|
|
|
Kako mnogi tvrde ICQ (I seek you) je glavni
krivac za sve manju popularnost IRC-a i sve veću popularnost drugih oblika ćaskanja.
Kada se ICQ pojavio u vrlo je kratkom roku postao vrlo popularan, tako da je
danas najpopularniji chat klijent na svijetu, a to potvrđuje i 3 milijuna
korisnika. Program su od samih početaka krasile ogromne mogućnosti kao što su
chat, slanje poruka, slanje datoteka, slanje URL adresa, u novoj se verziji
ICQ-a pojavila i mogućnost slanja glasovnih poruka te mogućnost slanja čestitki
za rođendane, blagdane i sl.. Njegovo sučelje je dosta intuitivno ali su mu
mogućnosti ogromne.
- PowWow
PowWow je program zamišljen vrlo slično kao i
ICQ, uz nešto ne standardnije korisničko sučelje, koje je uz to i dosta
simpatično opremljeno. Po mogućnostima ne zaostaje puno za konkurentom ICQ-om,
dapače posjeduje i opciju direktnog chata preko mikrofona koju ICQ još uvijek
nema, ali nažalost je baza korisnika puno manja.
Kao što sam prije rekao sučelje mu je
intuitivno i simpatično izvedeno, a mogućnosti su mu više nego vrlo dobre.
Ftp (File Transfer Protocol) predstavlja jedan
od mrežnih protokola na Internet-u a namijenjen je za takvu vezu između čvornih
računala na mreži koja omogućava prijenos datoteka između njih. Ostvaruje se
na taj način da se s jednog čvornog računala pozove klijent program za
uspostavu ftp veze (obično je to istoimeni program: ftp). Za uspostavu ftp veze
potrebno je također obaviti i autorizaciju pristupa unosom login-a i password-a
i tek nakon toga mogu se prenositi datoteke u jednom ili drugom smjeru.
Ukoliko osobno računalo (PC) ostvari SLIP ili
PPP modemsku vezu s komunikacijskim serverom putem telefonske linije ono
privremeno (dok traje SLIP ili PPP veza) postaje čvorno računalo na mreži i
može uz pomoć odgovarajućeg klijent programa (npr.: ws_ftp u CARNet paketu)
ostvariti ftp vezu s bilo kojim čvornim računalom na mreži.
S obzirom na računalo s kojim se ftp veza
ostvaruje postoje dvije vrste ftp veze kako slijedi:
· anonimna ftp veza: ostvaruje se s onim čvornim
računalom koje radi kao ftp server i omogućava slobodan pristup podacima
(datotekama) koji se na njemu nalaze. Ali i kod ovakve vrste veze također se
treba unijeti login i password kako slijedi:
login: ftp
(ili anonymous)
password: e-mail adresa
Naprimjer: Skidanje MP3 datoteke s računala
ftp.cro-net.com (Za tu operaciju moguće je koristiti i Netscape Comunicator ili
MS Internet Explorer)
· autorizirana ftp veza: ostvaruje se s računalom
na kojem se posjeduje korisnički račun (account) radi prijenosa datoteka u /
iz HOME direktorija te se za login i password unose podaci koji vrijede za taj
korisnički račun (account).
Naprimjer: prijenos html dokumenata u
$HOME/htdocs direktorij na računalu cro-net.com
- CuteFTP
Program je vrlo lijepo razvijen, vrlo je
jednostavan za uporabu, te dolazi s mnoštvo predefiniranih FTP arhiva kojima možete
pristupati anonimno. Kao važnije opcije možemo istaći mogućnost nastavljanja
prekinutog downloada ili uploada, prisilno zaustavljanje downloada ili uploada,
ta neizbježna opcija za mijenjanje ovlasti pristupa datotekama. Budući da je
više pa skoro nemoguće pronaći anonimnu ftp arhivu kojoj je moguće
pristupati preko browsera, korištenje ovog programa preporučujem izrazito
webmasterima kojima je nužan pregledan i kvalitetan FTP klijent.
-
FTP Explorer
FTP Explorer postao je vrlo popularan u vrijeme
kada je među prvima uveo mogućnost nesmetanog nastavljanja downloada datoteke
koje ste namjerno ili slučajno (pada telefonske linije sa ISPom) prekinuli.
Program podržava također i mogućnost mijenjanja ovlasti pristupa datotekama
koje smo uploadirali.
Već se od samog nastanka komercijalnog
softwarea pojavila grupa ljudi, zvani Pirati, koja je taj software ilegalno
kopirala, te za drastično niže cijene prodavala široj publici. Naravno niže
su se cijene svima svidjele tako da su Pirati postali vrlo popularni u vrlo
kratkom roku. Danas se ilegalan software može putem Interneta mnogo lakše i brže
dobaviti, tako da se događa da najobičniji PC korisnik dobije najnoviji
software prije nego što se on uopće pojavi u specijaliziranim trgovinama.
Uz Piratski
software na Internetu je dosta, bolje reći, jako puno raširen i pornografski
sadržaj. Uz legalne pornografske stranice koje traže broj kreditne kartice kao
zaštitu protiv pristupa mlađih osoba, postoje i one ilegalne koje nude razne
sadržaje koje je putem tiska nemoguće objaviti.
Protiv se takvih sadržaja puno pokušalo, ali
ništa još zaključno nije dovedeno.
|
|
|
Neke pretpostavke govore da više od 80% slika
na Internetu ulazi u kategoriju pornografije. Da li je to problem? Svakako. No,
čiji je to problem i na koga se odnosi. Prije svega treba reći
da to nije problem odraslog čovjeka koji ima slobodu izbora traženja
onoga što želi. To je prije svega problem za djecu koja tražeći ono što ih
zanima često mogu naići na link koji vodi na neku od pornografskih stranica.
Pritom kada kažem djeca mislim na osobe mlađe od
16-tak godina koje pregledavajući ovakav materijal mogu steći krive
vrijednosti.
Po svojoj prirodi ovaj problem bi pripadao u
domenu države, no kako je Internet međunarodna mreža ovaj problem nadilazi
granice pojedine države. Problem je stoga mnogo teže riješiti unutar granica
jedne države te je danas jasno da će biti potrebno naći neku vrstu međunarodnog
rješenja.
Sadašnja odnošenja prema ovom problemu su
slijedeća:
1) Zakonski
a) Godine 1996. američki kongres donio je
Zakon o Telekomunikacijskoj reformi - unutar ovog zakona donesen je
Communications Decency Act (CDA) - zakon o pristojnosti u komunikacijama. Ovaj
je zakon predviđao moguće kazne ukoliko bi netko na Internetu narušio načelo
pristojnosti.
Po svojoj prirodi ovaj zakon je smiješan
svakome tko je upoznat sa raširenošću Interneta, ali je po svojem značenju
vrlo opasan. On je, naime, ozbiljna prijetnja slobodi govora tj. izbora na
Internetu. Ovaj zakon odbacio je Ustavni sud SAD-a u Lipnju 1997. zato jer su
suci smatrali da je termin "pristojnost" previše neodređen. Time je
Internet svrstan pod 1. amandman Ustava SAD-a, koji se odnosi na slobodu govora,
tiska, radija, televizije, a od tada i Interneta.
Iako je Internet međunarodna mreža, a ovaj
zakon se odnosio samo na SAD, stvarna je prijetnja bila u tome što se većina
prometa Interneta odvija preko SAD-a, a osim toga je SAD oduvijek bio primjer
drugim državama u donošenju zakona koji se tiču Informatičkih tehnologija.
b) Kao drugi primjer zakonskog rješavanja ovog
problema uzeo sam Singapoore. Zašto?
Ovaj grad-država zakonski je riješio pitanje pornografije na Internetu. Pritom
se za gledanje/kupovanje pornografskih materijala kažnjavaju svi. Kazne za upražnjavanje
pornografsko-erotskih materijala preko Interneta kreću se od novčanih (od
5000$ na više) do čak zatvorskih kazni. Moje je mišljenje da ovakav način
rješenja ovog problema nije prihvatljiv za zapadno, više-manje demokratsko društvo
zato jer se ovakvim zakonima zabranjuju osnovne ljudske slobode poput prava na
izbor. U Singapooreu je to možda i moguće, jer država zbog velike napučenosti
na malom prostoru u ime bolje budućnosti i veće učinkovitosti sustava nadzire
sve servere a također i sve građane. Singapoore sam sebe često naziva modelom
budućeg društva, no ipak Singapoore je daleko od učinkovitog rješenja ovog
problema. Treba napomenuti da Singapoore ujedno smatra Internet važnim dijelom
svoje budućnosti te da je pokrenuo vrlo ambiciozni projekt koji bi do 2000.
godine svakom građaninu dao izravnu vezu na Internet iz njegova doma.
Unatoč ovim primjerima smatram da je zakonska
regulacija ovog problema nemoguća. Prije svega, zato jer je Internet raširen u
cijelom svijetu te bi to značilo međusobno usklađivanje stotina
zakonodavstava. Ako zbog ničeg drugog onda nam bar povijest kazuje da je to
nemoguće. Osim toga Internet je decentralizirana mreža pa stoga ne postoji načini
da se isključe nepodobni serveri - čak nema ni načina da saznate gdje su
serveri smješteni osim ako vam administrator to sam ne kaže. Možda je najveći
problem to što na WWW-u danas postoji toliko site-ova s pornografskim
materijalom da bi isključivanje servera s ovakvom ponudom znači financijsku
propast polovice Interneta.
2) Softwersko rješenje
a) Već
duže vrijeme na Internetu postoje organizacije koje za malu novčanu naknadu
onemogućuju djeci pristup pornografskim materijalima. To su servisi poput
NetNunny, ... Njihovu uporabu plaćaju roditelji koji žele da im djeca
upotrebljavaju Internet samo za tradicionalne metode učenja. Osim toga danas se
i u nekim browserima davanjem posebnih lozinki može onemogućiti djecu da posjećuju
neprimjerene sadržaje.
b) PICS
("Platform for Internet Content Selection") program
W3C-a je možda i jedina realna mogućnost rješenja ovog problema. Njime
bi se stvorila određena autorizacija pristupa Internetu pri kojoj bi samo oni
iznad određene dobi imali pristup svim sadržajima.
Radi se o gomili nelegalnog softwarea koji možete
downloadirati ili kupiti preko Interneta. No, osim softwarea u zadnje vrijeme
aktualna je Piraterija pjesama preko Interneta koja je postala moguća s pojavom
dovoljno kvalitetnog softwarea za kodiranje pjesama (MP3).
Najčešći oblik Piratstva na Internetu je još
uvijek prodaja softwarea po vrlo povoljnim cijenama. Pirati najčešće svoje
oglase šalju na određene Usenet grupe koje su specijalizirane za ponudu i
potražnju kao što su hr.comp.ponuda, hr.comp.potražnja, hr.ponuda-potražnja,
... . Kod nas, u Hrvatskoj, je Piratstvo jako rašireno i iz dana u dan ima sve
više novih Pirata koji šalju svoje oglase na domaće Usenet grupe.
S jedne strane Piratstvo je stvarno odlična
stvar jer svatko može imati software koji želi za malo novaca. S druge strane
Piratstvo donosi velike štete ekonomiji jedne države, jer se na Piratski
software ne plača nikakav porez.
Što se mene tiče nadam se da ovaj problem
nikada neće biti riješen, jednostavno zato jer mnogi, kao i ja, nisu u stanju
platiti, silni, novac kojeg proizvođači traže za njihov proizvod.
Brzina je rastući problem Interneta, a
uglavnom je vežemo uz područje izvan SAD-a. Razlog ovom problemu je sve veći
broj korisnika Interneta koji sve više zagušuju ionako slabe veze između
SAD-a i ostatka svijeta. Rješenje ovog problema i nije tako jednostavno kao što
se čini.
Veliki dio problema leži i u tome što je
Internet mreža u SAD-u vrlo
razvijena te brza te se sve države žele povezati upravo sa SAD-om. Pritom se
često zanemaruju veze unutar kontinenata. Zbog toga npr. HPT ima vezu s SAD-om
od 12 Mbit/s dok s Europom ima vezu od 256 Kbit/s. Tako se događa da je moguće
brže pregledavati neki site u Texasu nego u Mariboru upravo zato jer se
podacima u Mariboru pristupa preko SAD-a. Pritom treba imati na umu da je brzina
veza na Internetu uvijek ista, a problem je ustvari u propusnosti same mreže.
Zanimljivo je da korisnik u SAD-u danas može
zakupiti 12 Mbit/s vezu za samo 100$ mjesečno što je otprilike mjesečni račun
hrvatskog korisnika koji je malo pretjerao u zvanju sa svojim 33 Kbit/s modemom.
Ovaj problem se može riješiti samo skupim
svjetlovodnim i satelitskim vezama, a da bi se sve to financiralo velike tvrtke
moraju vidjeti u tome financijsku korist. Problem je tim veći što su čak i
veze unutar SAD-a postale prespore za tamošnje korisnike upravo pred navalom
korisnika iz cijelog svijeta. Treba pritom napomenuti da su u SAD-u uobičajene
ISDN i brže veze dok je u Europi 56 Kb/s modem u samom vrhu ponude.
Bitka za različite standarde smatra se jednom
od najvećih opasnosti za budućnost Interneta. To nije jedna bitka već stotine
malih bitaka između tvrtki koje žele progurati svoj standard i time steći
prednost na tržištu. Upravo to i izaziva strah od fragmentacije Interneta.
Spomenimo samo neke veće bitke - browserski rat između Netscapea i Microsofta,
borba za standard za 56 Kb/s modeme, bitka
za standardizaciju Jave, itd.
Za ove probleme nadležan je W3C koji je upravo
zbog ovakvih problema i osnovan.
Premda postoji realna opasnost da se neke od
bitaka izgube te da prave tehnologije nikada ne postanu dostupne široj Internet
zajednici vjerojatnost da netko Internetom zavlada na monopolistički način
vrlo je mala. To je tako prije svega zbog korisnika koji ne trpe da im se išta
nameće kao idealno rješenje. Dobar primjer za to je Internet Explorer koji je
imao dvostruku prednost u širenju Internetom - bio je besplatan te ga je
Microsoft automatski ugrađivao u Windows 95 OSR. Većina stanovnika Interneta
ostala je vjerna starom tehnološki unazađenom Netscapeu.
Ovo je svakako jedan od najvećih problema
Interneta. Naravno pritom se misli na više tipova sigurnosti . Zbog
decentraliziranosti sustava Internet je prilično stabilna mreža te je opasnost
kolektivnog rušenja cijelog sustava vrlo mala. Što se osobne sigurnosti
tiče moje je mišljenje da je ovo pitanje prenapuhano. Mislim da je
cenzura daleko značajnija opasnost od toga da li netko čita vašu poštu ili
zna kojim stranicama surfate.
S druge strane najveći problem je sigurnost
mreža poduzeća i raznih vladinih udruga (uglavnom u SAD-u) u koje svako malo
provaljuju hackeri. To spada u domenu financijskog kriminala te je povećanje
ove sigurnosti jedno od bitnih pitanja za financijski opstanak Interneta. Bez
visokog stupnja sigurnosti financijskih transakcija te svih drugih oblika
komuniciranja preko Interneta ovaj neće privući dovoljno sredstava za sigurnu
i udobnu budućnost.
Kao i mnoge druge stvari i sigurnost je na
Internetu postala aktualna sa pojavom WWW-a te širenjem Internet populacije.
Tako je 1988. bilo šest prijavljenih provala u kompjutorske sustave na
Internetu, a 1995. godine 2412 slučajeva.
Za sigurnost na Internetu brine se CERT
(Computer Emergency Response Team) koji bilježi te pokušava suzbiti provale u
sustave.
Da li će WWW opstati? Ne
znam. To je jedini mogući odgovor na ovo pitanje.
Siguran sam samo u to da će se njegov izgled i uloga promijeniti u
slijedećih desetak godina. Zašto? Informatika se odavno pokazala kao daleko
najnepredvidljivija od sviju ljudskih djelatnosti, pa je stoga svako predviđanje
vezano uz računalnu industriju unaprijed izgubljena bitka. Zato i kažemo da
jedna informatička godina traje tri mjeseca. Dinamika razvoja nekog računalnog
proizvoda danas je daleko veća i nepredvidljivija od bilo kojeg drugog
proizvoda.
I samom Internetu nitko nije mogao predvidjeti
njegovu blistavu budućnost. Tako su "veliki stručnjaci" tvrdili da
osobna računala nikada neće moći priključivati na Internet jer su Internet
Protokoli presloženi za izvođenje na ovakvim strojevima. Tako se i za WWW
tvrdilo da nikad neće dostići popularnost Gophera (jeste li ga ikad
koristili?)!? Spomenimo samo citat Stevea Jobsa: "WWW me podsjeća na rane
dane PC-a. Nitko zapravo ne zna ništa. Svi su stručnjaci bili u krivu.",
Wired, Veljača 1996.
Danas možemo samo nagađati u kojem će se
smjeru Internet kretati. Veze na Internetu će se zasigurno svakodnevno poboljšavati,
i sve će češće ulaziti u naše domove. Za tako nešto svakako je važan
porast financijske iskoristivosti Interneta koji je osnovni preduvjet za daljnja
ulaganja u samu infrastrukturu Interneta bez koje su Web, UseNet, IRC, E-mail
... ionako bezvrijedni.
Mislim da već sada nije prerano reći da će
10-15 godina većina svjetskog stanovništva znati upotrebljavati Internet, zato
jer su njegove mogućnosti gotovo neograničene. Već sada možete kupiti
knjigu, auto ili računalo preko Interneta. Možete studirati, gledati filmove,
slušati radio i televizijske postaje koje rade samo preko Interneta, možete
pomoću robota uzgajati vrtove, pregledavati VRML slike stana kojeg želite
kupiti igrati igre sa tridesetak ljudi istovremeno, izmjenjivati sve vrste
iskustava. Jednom riječju mogućnosti Interneta su neograničene. Tko zna što
nam tek budućnost donosi. Ne znam za vas, ali ja je jedva čekam.
Naravno s WWW-om se javlja i prijetnja
stvaranja drugorazrednog stanovništva, onih koji ne znaju, nemaju mogućnosti
ili ne žele naučiti koristiti Internet. Oni sada možda još i nisu, ali u
budućnosti će svakako biti u podređenom položaju u odnosu na one koji znaju
koristiti to čudo tehnologije. Taj problem će svakako trebati riješiti tako
da svi, prije ili kasnije, dobe jednaku šansu.
Paralelno s razvojem Interneta
danas već i na ulici možemo
primijetiti novi sloj djece i mladih ljudi. Oni upotrebljavaju drugačiji jezik
od ostatka stanovništva, pa čak i od pripadnika prve generacije računalne
revolucije. To su ljudi kojima je Internet drugi dom, a njegovi slengovi drugi
jezik. Nije važno da li oni žive u SAD-u, Europi, Africi ili u Kazahstanu. Sve
dok su priključeni na Internet i dok surfaju po Netu oni znaju da su u središtu
svijeta.
1. Bryan Pfaffenberger, Otkrijte Internet,
Znak, Zagreb, 1997.
2. Časopis “Vidi”, VIDI-TO, Zagreb, 1998.
– 1999.
3. Časopis “PCchip”, A1 Video, Zagreb,
1998. – 1999.
4. Internet
